Dimnjak je sastavni dio svakog ložišta ili energetskog postrojenja, a obavlja više funkcija – osim što odvodi dimne plinove u atmosferu, omogućava optimalni pogon ložišta u svakom opterećenju.
Dimnjak osigurava minimalno onečišćenje zraka.

Dimnjak se sastoji od dimovodnog kanala, dimnjačarskih vratašca za kontrolu i čišćenje te vađenje čađi, priključka za grijanje, na tavanu obavezna vratašca za kontrolu i čišćenje, protukišne kape (nije uvjet, ona više služi kao ukrasna galanterija).

Položaj dimnjaka u zgradi bi trebao biti postavljen u unutrašnjosti zgrade, kako bi bio što manje izložen hlađenju.

Najbolji položaj je kada prolazi kroz samo sljeme krova, jer tada veliki dio dimnjaka prolazi kroz tavan ili slične prostorije koje su zatvorene, te time osigurava manje pothlađivanje. Najbolja korisna visina iznad sljemena krova je 0.50 cm.

Na vanjske zidove zgrada ne bi trebalo zidati dimnjake jer su u velikoj dužini izloženi hlađenju, teško su pristupačni za čišćenje, osim što kondenziraju ne uklapaju se u planove kuće.

Dimnjaci prema položaju mogu biti podrumski ili etažni. Podrumski su kada završavaju u podrumu gdje moraju biti vratašca za kontrolu i čišćenje. Etažni dimnjaci završavaju po etažama.

Najbolji presjek dimnjaka je kružni jer je zbog najmanjeg opsega otpor strujanja dimova i plinova najmanji. Kod kockastih i pravokutnih dimnjaka postoje mrtvi kutovi koji povećavaju otpore uzgona dimnih plinova.

Neispravni dimnjaci su dimnjaci koji ne zadovoljavaju dimnjačarske norma zbog krive konstrukcije, krive projekcije, krive izvedbe. Najčešći neispravni dimnjaci su bez kontrole i nadzora dimnjačara.

Napominjemo da za sigurnost života i zdravlja stanovništva najveću opasnost predstavljaju postojeći neispravni dimnjaci bez obzira bili oni priključeni na kruta, tekuća ili plinovita goriva.

Prema statistikama danas se u Hrvatskoj dimnim plinovima kontinuirano truje preko 100 tisuća ljudi, a da toga nisu svjesni ili upozoreni zbog neispravnosti dimnjaka. Zbog toga treba što hitnije sanirati neispravne dimnjake.

Sanacija dimnjaka je kada postojeći neispravni dimnjak dovedemo u ispravno stanje.

Izgaranjem agresivnih goriva u klasičnim dimnjacima u stambenim zgradama, kućama, industrijama zbog djelovanja sumpora, odnosno sumporne kiseline, dolazi do oštećenja stijenki dimnjaka. Prvi znaci su pucanje zida dimnjaka, izbijanje crnih mrlja (flekova) po zidu dimnjaka. Do takvih pojava dolazi zbog nove tehnike grijanja.

Danas na tržištu imamo visoko i nisko kondenzacijske aparate, bojlere, centralne peći i drugo. Takvi aparati zahtijevaju iznimno kvalitetne dimnjake. Oni imaju jako veliku iskoristivost i temperaturu dimnih plinova, pa kao takvi zadaju glavobolju potrošačima i dimnjačarima. ❗

Od samog priključka aparata na dimnjak pa do vrha dimnjaka provodi se proces odvoda dimnih plinova. Dimni plinovi se prilikom prolaska kroz dimnjak naglo hlade pa tako povremeno oštećuju dimnjak. Dimni plin na vrhu dimnjaka je potpuno hladan pa se kao takav pretvara u paru, nakon toga u rosu, iz rose u sitne kapljice vode, nakon čega se pretvara u “noćnu moru”. 🙄

Voda, ili kondenzat cijavica i slično, cijedi se niz dimnjak pa tako cigla upija do jednog određenog stupnja. Nakon toga unutrašnje stijenke dimnjaka ne mogu više upijati kondenzat pa tako isti kroz fuge, ispucane dijelove dimnjaka prodiru u prostorije za korištenje: tavan, sobe, kupaone itd.

Ugljični monoksid je plin bez boje i mirisa i njegova se prisutnost može jedino prepoznati u sastavu drugih plinova koji imaju miris.
Prostorije se njime pune od stropa prema podu, budući da je lakši od zraka. Koncentracija CO u zraku u iznosu većem od jedan posto izaziva trenutnu nesvjesticu nakon jednog udisaja, pa osoba pada i bez svijesti nastavlja udisati otrovni plin.
Brzina trovanja, dakle ovisi o koncentraciji: od 0,02 do 0,05 posto toksična je granična doza, od 0,1 posto nastupa smrt nakon višesatnog udisanja, a koncentracija od 0,2 posto izaziva smrt nakon sat vremena. Ako se udiše zrak u kojem ima 0,6 posto ugljičnog monoksida smrt nastupa nakon 15 minuta.